Rukometni klub "ŽUPA"

Kada je pre četrdeset pet godina grupa župskih mladića osnovala pri Društvu za telesno vaspitanje "Partizan" istoimeni rukometni klub, malo jeko verovao da će, vrlo brzo, ovaj atraktivni sport pustiti duboke korene u kraju gde je već postojala duga fudbalska tradicija i veći interes za košarku.

Ti prvi koraci načinjeni su zahvaljujući braći Ivku i Zoranu Ivkoviću, Aci Martiću, Jovanu Milutinoviću, Dragoslavu-Gagiju Ivkoviću, Miji Živkoviću, Gradi Milojeviću, Drakčetu Mijajloviću, Jovici Petroviću...

Oni su od samog početka pobrali sve simpatije župljana prikazujući svoje rukometno umeće širom Srbije.

Ne dugo iza toga, klubu je pristupila čitava generacija veoma talentovanih učenika Učiteljske škole iz Kruševca koji su dobili zaposlenje na području opštine Aleksandrovac. Funje, Rade Tomić, Janko, Gvozden, Ljuba, Mateja, predstavljali su veliki rukometni potencijal svoga vremena. Njihove igre, prepune šarma i čudesa rukometne romantike, dovele su rukometni klub u tadašnju Jedinstvenu srpsku ligu obezbeđujući mu iz godine u godinu sve veći broj pristalica.

RK "Župa" 1971. god.

Iza toga, stigla je nova generacija rukometaša - Deja, Aca Rutić, Čaja, Jova, Miljko, Milan, Neša, nastavljajući već utabanim stazama uspeha.

Formiranjem preduzeća za proizvodnju gramofonskih ploča "Diskos", klub menja ime i prelazi pod okrilje ovog kolektiva. Za njega tada uspešno nastupa i Vladimir Lapčević, popularni "Lapac".

Ubrzo stupa na scenu jedna od najtalentovanijih generacija u ovom sportu u Župi - Goma, Mile, Todora, Čolka, Cole, Dude, Rirko, Stojan, Dulja. Bilo je to vreme kada je klub dao prve reprezentativce Srbije - Jelenkovića i Davidovića.

Pored "Diskosa", zahvaljujući ljubavi i entuzijazmu pre svega profesora Rajka Nikolića, pri tadašnjoj Gimnaziji u Aleksandrovcu formiran je drugi rukometni klub "Alas" koji je ubrzo pobrao sve simpatije svuda gde se pojavljivao i koji je, idući iz uspeha u uspeh, došao u isti rang gde se i "Diskos" takmičio. Slavu "Alasa" proneli su Tomiša, Srđan, Zvonko, Kovač, Saša, Ljuba Marić...

Uskoro dolazi do spajanja ova dva kluba u jedan koji dobija ime "Župa", koji i danas nosi.

Stiže i nova generacija rukometaša - Raka, Klisa, Šeni, Daf, Šeki, Buca, Srećko, Ćana, Đuka... Buca i Šeki odlaze i nastupaju u dresu Vardara, Dubočice iz Leskovca i beogradskog Partizana. Ne dugo iza toga postaju i prvi župski internacionalci, igrajući za španske klubove. Treba spomenuti i Vladu Đokića, koji je igrao za Dinamo iz Pančeva.

Onda nastupa kriza u kvalitetu rada u klubu i ekipa nekoliko sezona tavori u regionalnoj rukometnoj ligi.

Za to vreme, zahvaljujući angažovanju Dragana Đukića kao trenera, stasa nova generacija talenata od kojih neki dospevaju i do reprezentativnog dresa kadetske reprezentacije Srbije i Jugoslavije.

Nažalost, oni najbolji ubro napuštaju klub iz potreba za daljim školovanjem i u potrazi za boljim uslovima za sportsku afirmaciju, odlaze u veće rukometne centre - Šabac, Kragujevac, Valjevo, Sremsku Mitrovicu, Pančevo...

Ne dugo iza toga, stižu neki novi rukometni klinci koji ruše sve pred sobom. Njihove igre neodoljivo liče na igru čuvenog Vujovića, Portnera, Isakovića...

Pod trenerskom palicom Dragana Đukića i predsednikom kluba Miroslavom Petrovićem-Ukom, superiorno su osvojene titule kadetskog prvaka Srbije i Jugoslavije i najavljeni super talenti Ivana Lapčevića i Aleksandra Maksića, pre svih.

RK "Župa" 1995. god.

Dolaskom Gvozdena Đolića-Čolke, nekadašnjeg uspešnog igrača, na čelo kluba, porasle su ambicije kluba. Jedna sjajna generacija uspešno je krčila sebi put kroz drugu ligu postigavši, 4. juna 1995. godine, najveći uspeh u istoriji župskog sporta, plasman u prvu saveznu rukometnu ligu. Njihova imena su zlatnim slovima ispisana u klubskoj istoriji dugoh bezmalo pola veka: Petrović, Jedoksič, Kokuca, Marinković, I. Lapčević, Stefanović, D. Lapčević, Bačević, Knežević, Lačnjevac, Rajčić, Radojičić, Pršić, Dragojlović, Mladenović i Mitrović. Šef štaba je bio Dragan Đukić, a trener Dragoljub Bekrić.

Sadašnju generaciju rukometaša ne spominjemo poimenično jer oni još nisu prošlost već budućnost kluba.

Bez sumnje, najviše je u rukometu postigao Ivan Lapčević, koji je postao stalni član najbolje selekcije Jugoslavije i Aleksandar Maksić, sadašnji kapiten rukometaša Crvene Zvezde.

RK "Župa-Trayal" 1999/2000.

U Župi je prve rukometne korake naučila i Ljiljana Knežević, najbolja rukometašica Jugoslavije.

Godinu dana iza toga, nakon ulaska Župe u društvo najboljih, započeta je izgradnja sportske dvorane u Aleksandrovcu koja se nalazi u završnoj fazi.

Već četiri godine klub pored svog imena Župa nosi i ime Korporacije Trajal. Oko kluba je okupljen veliki broj sponzora i amaterskih radnika, pravih zaljubljenika u ovaj sport.

Proteklih četrdeset i pet godina postojanja kluba, jasno pokazuju i dokazuju da je vinorodna Župa bila i ostala nepresušni izvor rukometnih talenata.